KAO...
Kao oznojena krv,
kao skamenjena suza
koja pada u suze,
kao sleđena vatra
u umirućem telu,
kao padobran za dušu...
Kao hod unazad
u metafori života,
srcem rađena oporuka
kao poruka,
kao misaona svetlost,
kao milosrđe za hranom.
Kao rana na so,
kao vajanje vode
dahom smrznute varke,
kao osmeh plakanja,
kao traženje majke
u zao čas rađanja,
kao boja dima u magli
iza ostavljenih otisaka,
kao bojenje pogleda rđom,
u prahu hrvanja
sa sobom samim...
Iz zbirke: Sveopšte svega u ničemu ništa. Bojan Đorđević
Dobro nam došao,Bojane...
ОдговориИзбришиUmalo da zaboravim...još sam pod utiskom tvoje književne večeri...Mislim da se u Kučevu još nije dogodila ovako lepo ukomponovano umetničko veče ....slika i reč...nadam se da je ovo početak jednog novog poglavlja u kulturno umetničkom životu naše opštine...pozdrav ,Bojane
ОдговориИзбришиDobro nam došao Bojane :))) Ova pesma je izuzetna ! Još sam pod utiscima predstavljanja tvog stvaralaštva kako književnog tako i likovnog, divna promocija. Hvala ti na divnoj večeri... Veliki pozdrav ...!
ОдговориИзбришиHvala svima vama na prisustvu,podršci i razumevanju. Veliki pozdrav za celu ekipu. Svako dobro....
ОдговориИзбриши